I prošlo nam je leto, paklene vrućine koje mi uopšte neće nedostajati. Nekako sam se obradovao kada je jesen stigla, ono jeste i ona bila malo toplija ali dobro.
Nisam neko vreme pisao, što zbog manjka vremena a i delimično zbog nedostatka motivacije.
A Hameum kao Hameum miran i tih, da nije bilo dešavanja kao što je obležavanje 100 godina od mobilizacije drugog pešadijskog puka 1. poziv Knjaz Mihajlo
ili recimo Srbija u ritmu Evrope - Prokuplje prošlo bi i ovo leto u nekoj svakodnevnici opterećenoj preživljavanjem svakog novog dana iznova i iznova.
Nekako mi deluje da jedino što se menja jeste samo vreme. Prođe leto dođe jesen, ode jesen stiže zima, pobeže zima eto ga proleće.
Jedino što olakšava život je voljena osoba pored koje ma kako bilo sivo,tamno ipak na videlo izađe ono malo boje, boje koja ti daje nadu za bolje sutra i koja te vodi kroz mračan svet kao što svetionik vodi brod do bezbedne luke.
Nisam pisao jer se ništa nije imalo napisati, vreme je tako varljivo skliznulo bez povratka da nisam ni primetio da je skoro eto otišla i ova godina.

Kao recimo što se može videti kroz istoriju, imali smo Rimsko carstvo kao simbol kolevke napredne civilizacije nakon koje je nastupio mračni srednji vek sve do pojave nekog novog carstva koje se predstavlja kao simbol napredne civilizacije. I da li će ta ,,napred civilizacija" opet spasti na ,,mračni sredni vek"?


Neće se smiriti dok goli zidovi ne budu ostali a i tada će mašineriju pokrenuti sa kojom će svaku ciglu iščupati, odneti.
Vekovima posle pričaće se kako je nekada ovde bio Hameum, prenoćište za putnike namernike a za neke i dom bez koga su, zlom sudbinom, ostali.
0 коментара:
Постави коментар