субота, 20. новембар 2010.

Zašto je tako?

 Dali se danas, u ovoj Srbiji sve svodi na laž i prevaru?
Dali je moguće da ljudi danas moraju da varaju jedne druge, da obmanjuju jedni druge, da bi preziveli?
Primetio sam da kod nas sto se tiče posla, da vrlo malo ima profesionalaca koji žele da urade posao kako treba.
U glavnom se sve gleda da se odradi brzo ne kvalitetno i da se što pre uzme novac. A i često susrećem se sa prmerima gde ljudi jednostvano ne dozvoljavaju da radite svoj posao, iz razloga da veruju da će oni to bolje uraditi iako se ne bave time, iako to nije njihova branša.
Ja se bavim takvim poslom da se stalno susrećem sa tim pojavama, i da se zbog toga poslovi koji su vrlo prosti tako zakomplikuju, da ih je vrlo teško završiti do kraja.
Takodje je zanimljiva stvar to da kod nas ljudi, posebno oni koji su radili ili rade u državnim službama očekuju sve da im neko završi posao gratis ili uz minimalna ulaganja.


Ne razumem kako neko može tako da razmišlja?!
Ima tako primera kada naši ljudi iz inostranstva dodju, pa počnu da se ponašaju kao da nikada ovde nisu živeli, kao da nisu pre par godina otišli odavde.
Najviše volim da slušam njihove savete, kako bi i šta bi trebalo raditi. Kako je kod njih sve uređeno i sve se zna šta je šta. To baš ponekad iritira, šta da kažem takvim ljudima. A još interesantnije je to da se rodjaci,prijatelji tih ,,stranac" koji su na ,,visokom nivou", pokušavaju da imaju neke koristi od njih. I tako dok se ti naši ,,stranci" goste ovde, dok ih rodjaci i prijatelji goste i hrane prazneći i poslednje rezerve u nadi da će im dati nešto novaca,
ili da makar nekog od njih povde u obećanu zemlju. Ali ništa od toga nema, ti naši ,,stranci" izlaze iz tih domova punih stomaka, sa rečima: hvala vam, hvala.
Kao da će te reči nešto pomoći, zvuk koj će nestati u prostoru i to je to.
Često čujem kako mnogi imaju neke navodne ,,rođake" i ,,prijatelje" koji bi im pomogli ali nije sada pravi momenat za to.
Hm ja zapravo mislim da je tu posredi nešto drugo. Možda da će oni koje budu poveli, možda će oni napraviti veći uspeh od njih.
Ali šta da se radi, tako je kako je.
Dokle će biti ovako videćemo.
Ali ostaje pitanje:
Zašto je tako?

2 коментара:

Džunglica је рекао...

Uhhh, teške reči! Ne cvetaju ni nama ruže ovde. Imala sam sličan post gde se brecam na zapad. Uspeh je relativna stvar, mnog dođu ovde i proćerdaju život samo šljakajući. Jebeš takav život. Ovde živiš da bi radio. Sredina neka bi bila idealna. Živeti u Srbiji i raditi za strance. Ljudi ovde, katastrofa nemaju vremena, samo rade, rade, rade, a onda žive za 4 nedelje godišnjeg.

Miloš Miladinović је рекао...

@jungle queen
Potražiću taj post da ga pročitam. Pa ne kažem ja da je tamo preko lako, mene više nervira to neko licimerje i neporfesionalizam sa kojim se srećem svakodnevno.

Постави коментар

Blogger news

Pažnja

Creative Commons лиценца
Ово Neke moje stvari - Blog , чији је аутор Milos MIladinovic, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Без прерада 3.0 util.Unported .
Засновано на делу на nms-s.blogspot.com.

Blogger templates