субота, 31. август 2013.

Gola kost

Jedna zrela i još uvek neubrana jabuka je savršena. Kada je ubrana i zagrižena, ona gubi svoj oblik savršenstva. Ona je oštećena, iskrivljenog izgleda, bez onog punog sjaja koja je imala kao netaknuta. Na njoj se vide samo tragovi desetak ugriza i vrlo brzo se zaboravi njen savršen izgled koji je imala na početku.

Ako bilo kakav oblik savršenstva ima kraja, da li onda bilo kakav oblik nesavršenstva može imati svoj kraj?
Da li na netaknute, čiste i još neiskorišćene stvari se može gledati kao na nesavršene, a na upotrebljene stvari kao savršene?

Često imamo tendenciju da na ljude gledamo kao savršene sve dok ne učine nešto što se nama ne dopada pa kažemo da ipak nisu onakvi kakvih smo ih zamišljali. Neubrane smo jabuke sve do trenutka kada neko ne poželi da nas proba, a onda, svesno ili nesvesno radimo stvari koje se drugima čine pogrešnim ili čak ispravnim, kako bismo se dopali drugima. 
Iscrtavamo iste krugove svaki dan. Probudimo se, protraćimo dan na ovaj ili onaj način, i na kraju zaspimo. A tokom traćenja dana, iscrtavamo iste podkrugove. Trudimo se da unapredimo svoje živote, da usavršimo sebe, da se nekome dopadnemo, da uradimo sa sobom nešto. I dok obavljamo bilo kakvu delatnost tokom dana, razmišljamo na svoj način. I taj svoj način, je nama ispravan i savršen. I u očima drugih koji obavljaju delatnosti slične našoj i imaju misli slične našim, njima smo savršeni. Svi ostali koji rade i misle suprotno od nas, govore da se živimo pogrešno.
Kažu da se suprotnosti privlače. U životu, preovladava realna teorema. Ako ljude posmatramo kao naelektrisane čestice, danas se vrlo često "čestice" suprotnih mišljenja i načina življenja odbijaju. To odbijanje nas dovede do narednog odbijanja, pa do narednog i tako dok ne naiđemo na "česticu" istog znaka i jednostavno se spojimo sa njom i budemo kompletni. 
Ali možda smo tokom odbijanja zapravo naišli na "česticu" istog naelektrisanja, ali smo zbog nekog bezazlenog nedostatka koji se nama učinio nesavršenim u trenutku okrenuli glavu i po ko zna koji put propustili još jedno "pozitivno električno polje".
Nakon što se okonča period blistanja i savršenstva i kada dođe do trenutka ispoljavanja mana, treba dobro razmisliti da li smo u stanju da osobe prihvatimo u obliku do srži izgrizane jabuke. Ako smo uspeli da zavolimo nešto što je spolja izgledalo savršeno i još pri tome veoma dobrog ukusa iznutra, onda će i svakom nesavršenstvu doći kraj ukoliko uz njega budemo opstajali sa istom onom željom koju smo imali i na početku kada je "jabuka bila još neubrana."

2 коментара:

Летња Олуја је рекао...

Lepo poređenje sa jabukom. Sjajan tekst

Alle је рекао...

Hvala najlepše! :)

Постави коментар

Blogger news

Pažnja

Creative Commons лиценца
Ово Neke moje stvari - Blog , чији је аутор Milos MIladinovic, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Без прерада 3.0 util.Unported .
Засновано на делу на nms-s.blogspot.com.

Blogger templates