среда, 14. септембар 2011.

Žaoka



...Ta žitka tečnost predivne boje, mirisa i ukusa od koje ostaje slast na usnama a ima i lekovito dejstvo...Još jedan dokaz da je priroda savršena. Uživam u svakoj kašičici i zahvalna sam što postoji. Jer neko je morao da preleti pola neba za gram
toga, a na tom putu, negde na čardaku, sreo je mene. I to beše to. Zaboravivši koliko nam je med potreban, osetila sam strah. Bio je obostran. Povredila sam ga...prekim pogledom, povišenim glasom, nepoverenjem. I uzvratio mi je bol u samoodbrani po cenu života. A TA bol! Crvenilo, otok..A nigde ni jednog belog, dragog, kamenčića da me uteši. Setila sam se njih sada kad mi trebaju. Gde sam bila pre.
Ostala je žaoka. Čini mi se da i dalje tu stoji, pod kožom, u mislima, srcu...Otok se smanjio ali crvenilo je i dalje tu. Zgrušala se krv...od srama.
Sada ređe izlazim van. Hladno je, greje me čaj. Ovog puta bez meda. Od topline i sveopšte prijatnosti polako tonem u san...baš ,,kao pčela u žlici čaja".... plutam...Pčela!? Ne, ovo je osa! Uzimam knjgu zbog koje sam, naravno, i zaspala i ...BAM! Pa svejedno bi umrla, ovako ili onako. A ja sledeći ubod ne bih mogla da izdržim, postala sam alergična.
Ne želim više da glumim Juliju...
,,Med ne bi bio med da ga pčela ne pravi, led ne bi bio led da ga vatra ne kvari. Da te voli ponovo neko mora biti lud. Ja shvatila sam da...je sve to uzalud."
Ostaje pitanje da li je ljubav med ili žaoka?!

0 коментара:

Постави коментар

Blogger news

Pažnja

Creative Commons лиценца
Ово Neke moje stvari - Blog , чији је аутор Milos MIladinovic, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Без прерада 3.0 util.Unported .
Засновано на делу на nms-s.blogspot.com.

Blogger templates