среда, 17. новембар 2010.

Konstantinovo raskršće - Knjiga

Drugi svetski rat bliži se kraju. Negde na jugu Balkana, koji nadleću savezničke rušilačke horde, u spletu podzemnih laguma rodnog mesta Konstantina Velikog, skrivena je relikvija koje nacisti žele da se domognu. Hitler šalje u misiju na jug Srbije, u Niš, jednog od svojih najboljih ljudi, viteza Reda mrtvačke glave, uveren da mač star trinaest vekova, iskovan od klina kojim je Isus proboden na krstu, može doprineti da se ovlada svetom.



Ali poprište ove potrage neće biti samo obična srpska varošica, već raskršće na kome se sudaraju prošlost i sadašnjost, istorija i mit... Na njemu će se susresti četnički major koji u sebi nosi mračnu tajnu, bavarski plemić koji je izgubio veru u otadžbinu i boga, izdanak ugledne niške građanske porodice koji žudi za oproštajem, kockar i harmonikaš čije šeretsko shvatanje života ni rat ne može da promeni i – biće iz legendi čije se ime izgovara šapatom...

...i koje strpljivo čeka na mestu gde se ukrštaju svetovi, na KONSTANTINOVOM RASKRŠĆU.

Ovo posebno izdanje romana Konstantinovo raskršće, u kome se prelama potresna drama podeljenog naroda u vreme kada je nastajala skica za novo lice Evrope, sadrži Dodatak (Appendix) sa šest eseja nastalih na osnovu autorovog višegodišnjeg istraživanja i prikupljanja građe za roman. U njemu se predočava istorijska pozadina opisanih događaja, tumače mitološke pretpostavke, daju portreti istorijskih ličnosti koje se pojavljuju u romanu i prilažu mnoge fotografije, mape, ilustracije i crteži koji se po prvi put iznose pred čitaoce.
Dali ste pročitali knjigu Konstantinovo raskršće? 
U koliko niste toplo preporučujem ovu knjigu. 
A u koliko jeste podelite sa nama utiske o knjizi i naravno ako želite podelite sa nama i omiljene citate iz knjige.

1 коментара:

Miloš Miladinović је рекао...

Evo mog omiljenog citata:
,,I ovog jutra ga je tako gledala,sa istim tim pitanjem na vrh usana.
,,Idi po dete'', reko je suvo.
Gledao ju je kako odlazi dugom stazom ka ulaznim vratima kuće pitajući se dali je pored svog ovog gubitka ipak nešto dobio.Svoju ženu, na primer.
Danka je ušla u polumrak dnevne sobe dozivajući:
,,Milice? Dete, pobogu, gde si"?
Videla je malu figuru kako kleči pred slavskom ikonom u uglu sobe.
,,Evo idem,strino", promrmlja dete ne okrećući se.
,,U redu ali požuri, krećemo za koji minut..."
Rekavši to, Danka Teofilević izađe iz sobe. Nije mogla da vidi kako se zavesa na prozoru istočnog zida zanjihala pod laganim povetarcem. Nije mogla da vidi kako Milica ustaje, gladeći krzno mačeta koje je držala u ruci. Nije mogla da vidi kako se osmehuje.
I najzad...
Nije mogla da vidi kako joj oči sijaju oštrim, crvenim sjajem."

Постави коментар

Blogger news

Pažnja

Creative Commons лиценца
Ово Neke moje stvari - Blog , чији је аутор Milos MIladinovic, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Без прерада 3.0 util.Unported .
Засновано на делу на nms-s.blogspot.com.

Blogger templates