понедељак, 22. јул 2013.

Evina jabuka

Ljude danas sve više navode na razmišljanje nečiji postupci, izgovorene reči, naslikane slike, komponovane pesme. Kroz to razmišljanje, padne im na pamet nešto što bi moglo da se uradi povodom nečijeg dela, da se da netraženi savet na nečije misli, da se doda još koja boja na slici ili da se koriguje refren neke pesme.

U većini slučajeva ostane na tome. Sve to ostane tako "šta bi bilo-kad bi bilo", ne trudeći se da bilo ko iznese svoj stav prema nečemu, i ubrzo se sve to zaboravi. Pitam se, gde je nestala hrabrost za preduzimanje stvari, inicijativa da se bilo šta promeni, ako ne u korist zajednice, onda u svoju korist.
Divim se ljudima koji se odriču mnogih zadovoljstava kako bi za centimetar više produžili ruku ka svom cilju. Podstiču me oni koji danas kažu:: "za  par meseci ostvariću to", i zaista to ostvare. Podstiču me ljudi koji ti daju pravi i iskren recept za uspeh na bilo kom životnom polju. Volim da slušam ljude čija se veličina ne meri parama na žiro računu, već osobinama kao što su upornost, motivisanost, inspirativnost, svrsishodnost, istrajnost.
Najbolje sedište je najbolje rezervisati pravilom: polako ali sigurno. Ali, zbog veka u kojem živimo, danas je moguće preskočiti sve moralne stepenice i naći se na poziciji koju bez sumnje zaslužuje onaj koji je tek zakoračio na drugi stepenik. To je isti onaj koji i dalje veruje da ne treba igrati prljavo i da će se svaki trud isplatiti jednog dana. I ko još pita za moral? Saznati nešto više o toj reči je danas nažalost moguće samo u Vujakliji, a u praksi je nemoguće za verovati.


I ovo je svakako tema na koju su mnogi vodili razgovore, ali to je sve što radimo. Vodimo tuđu brigu, gledamo u dvorište našeg komšije, beremo tuđe trešnje umesto da zasadimo svoju, trudimo se da nađemo što više mana umesto vrlina kod drugih. Sve radimo protiv svojih realnih perspektiva, očekivanja i maštanja.
Upravo oni koji su još od davnina spoznali veštine preskakanja svih stepenika da bi se došlo do moći i vlasti, koji su govorili da je tako ispravno raditi, masa danas ne zna da upravlja svojim blagom da bi stvorili svoje kraljevstvo i gradili svoje čvrste zidine. Ta masa živi danas u tuđem kraljevstvu, u začaranom krugu onih koji obećavaju mnogo i pune naše korpe umesto kofere.

Ali tu su mali revolucionari koji razbijaju te zidine i traže šupljine kako se više ne bi trovali praznim rečima. Sve je više onih koji usavršavaju sebe, nalaze sredstva da postanu vlasnici svojih života, da budu robovi svojih užitaka, a ne tuđih. Kada prestanemo da budemo gluvi na svoje želje i snove, kada počnemo da verujemo u sebe, tada ćemo prestati i da mislimo tuđom glavom.

0 коментара:

Постави коментар

Blogger news

Pažnja

Creative Commons лиценца
Ово Neke moje stvari - Blog , чији је аутор Milos MIladinovic, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Без прерада 3.0 util.Unported .
Засновано на делу на nms-s.blogspot.com.

Blogger templates